Bosno i Hercegovino

Mak Dizdar posnati bosanskohercegovacki pisac napisao je jednom Zapis o zemlji, u kome je lijepo napisao ko je sta je i odakle je ta zemlja Bosna.

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki :
A kto je ta sta je ta da prostis
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti



A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostis jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna

Bosnu su oduvjek pokoravali, gazili, gnjecili. Njen narod je grcao u svom  bolu  znoju i suzama. Zasto Bosno dozvoljavas danas da se ovo dogadja tvom narodu. Bosno digni svoj glas protiv svih onih koji ne misle na tvoju mladost.

Roditelji tako lako salju svoju djecu na rad, tamo negdje...

Neki dan idem na posao i kolegica mi veli da ce poslati sina u Avganistan da radi u vojnoj bazi. Neki su to vec uradili. Neki ce tek da rade. Baza u koju idu nasa djeca je sigurna i dobro je brane Amerikanci. Koja to baza moze biti sigurna na podrucju koje je ratom zahvaceno. Prije nego posaljete svoje dijete dobro razmislite.

Nasa djeca odlaze na rad u Avganistan i  Irak,  jer nemaju posla u Bosni i Hercegovini, a ko je zato kriv????

Sta se moze sve uciniti u nasoj zemlji?

Zasto se neko ne sjeti i da spoji  ono nase bosansko i hercegovacko u jedno?

Podrucje je bogato prirodnim ljepotama,  istorijom, kulturnom bastinom.  To sve spojeno u jedno moze  posluziti kao osnov za razvoj turizma. Moze se razvijati poljoprivreda, stocarstvo, ostale industrijske grane. sa nesto ulaganja obrnuti se sredstva i svima bi bilo dobro.

Nazalost  vlast ne razmislja tako. Ona misli kako da ukine penzije, invalidnine, plate radnicima, kako opoerezovati regres i plate radnicima.  Ona misli samo na sebe na druge ne.

Prosao je filmski festival. nemam  nista protiv toga. Treba razvijati kulturu. Ali kako treba razvijati kulturu treba sprijeciti odliv stanovnistva iz zemlje. Kako je krenulo postacemo drzava staraca.  U njoj nece biti mladosti.

Sada je bitno kako se "pribliziti" Americi. Ulaskom u NATO sigurno necemo postici nista. Nasa djeca ce ginuti za americke bolesne ciljeve. Lakse je poslati u rat tamo nekog Bosanca ili Hercegovca nego  Amerikanca. Kao drzava raspala se SFRJ koja je bila zajednica 6 republika. Slicno kao danas EU, koja je zajednica drzava. SFRJ je bila socijlisticka, a EU kapitalisticka zajednica. To sto je kapitalisticka ne znaci da ce opstati onoliko dugo kao sto je to opstala SFRJ.  varsavski ( istocni pakt se raspao zahvaljujuci) zapadu.  nastojao je da ga rasformira da bi ojacao NATO savez.

Cemu to vodi?

Zapad  ce kontrolisati svijet pomocu NATO pakta. Glavna rijec tu je rijec Amerike. Odnosno svijet ce biti pod njenom kontrolom ostvarenom putem sile.

Bosno i Hercegovino znas li da tvoji sportisti invalidi nisu otisli na takmicenje.
Bosno i Hercegovino  znas li da nisu otisli samo zato sto nisu imali sredstva da odu.
Bosno i Hercegovino cija je to sramota; moja, tvoja, nase vlasti ili  ces mozda reci tih mladih ljudi, koji nastoje da ostvare najbolje rezultate  u Evropi.
Bosno i Hercegovino znas li koliko truda i vremena je ulozeno da se postignu rezultati na takmicenjima na koja su otisli.
Bosno i Hercegovino hoces li  dozvoliti da i  sljedeci put ne odu na takmicenje. Oni mogu i hoce da ostvare vise, a treba im tako malo.
Bosno i Hercegovino probudi se i kazi nesto.
Bosno i Hercegovino uradi nesto za svoju mladost, onu istu koja te voli...
Bosno i Hercegovino konacno treba da se okrenes sama sebi i da gledas  i podrzavas ono sto imas.
Bosno i Hercegovino nemoj dozvoliti da sve ono sto imas propada. Ti mozes to sprijeciti.

Psic 'Faith

Ovaj pas je rodjen na Badnjak u godini 2002. Rodjen je sa dvije noge.

Kada je rodjen nije mogao hodati. Nije ga zeljela ni njegova majka

Njegov prvi vlasnik isto tako nije mislio da bi mogao prezivjeti i on je razmišsjao da 'ga da uspavati'.

Ali onda, njegova sadasnja vlasnica, Jude Stringfellow, ponudila se da bi se htjela brinuti za njega.

Ona je bila odlucna uciti i trenirati ovog malog psica i pomoci mu da pocne hodati sam .

Nazvala ga je 'Faith.

U pocetku, psica je stavljala na dasku za surfanje kako bi osjetio pokret.

Kasnije je koristila kikiriki maslac na kasiki kao mamac i nagradu za stojanje i skakanje okolo.

Psic je naucio drzati ravnotezu na svojim straznjim nogama, i skakati da se pokrene naprijed.

Nakon daljnjeg vjezbanja na snijegu, naucio je hodati kao ljudsko bice.

Psic Faith sada voli hodati okolo. Bez obzira gdje ide, privlaci ljude k sebi. Brzo je postao poznat na medjunarodnoj sceni i pojavio se u raznim novinama i TV emisijama Tu je sada knjiga pod naslovom 'S malo vjere' koja se objavljuju o njemu. Bio je cak kandidat da se pojavi u jednom od filmova o Harryju Potter

Njegova sadasnja vlasnica Jude Stringfellew odrekla se svog posla nastavnice i planira da psica odvede po cijelom svijetu kako pi prenosila svim ljudima poruku da se cak i ako nema savrseno tijelo, pojedinac moze imati savrsenu dusu '.

U zivotu ce uvijek postojati nepozeljne stvari i okolnosti, zato da bi se osjecali bolje potrebno je samo gledati na zivot iz drugog smjera.

Nadam se da ova poruka donosi svjeze i nove nacine razmisljanja svima i da ce potaknuti svakoga da cijeni i bude zahvalan za svaki lijep dan.

Vjera je stalna demonstracija snage i cudo zivota.

Osnovni i okvirni program Udruženja Josip Broz Tito Bihać / Naša Jugoslavija

* Njegovanje i razvijanje poštovanja prema djelu i ličnosti Josipa Broza Tita
          * Čuvanje i zaštita tekovina NOR-a 1941-1945, radi očuvanja BiH kao jedinstvene države
          * Njegovanje patriotizma i pripadnosti BiH, kao nastavka Titovog stava prema državnosti BiH
          * Razvijanje i gajenje antifašizma, humanizma i demokratije, istinske tolerancije među građanima, narodima i religijama, na demokratskim principima solidarnosti i socijalne pravde
          * Razvijanje i njegovanje prava svakog građanina, naroda i etničkih manjina na slobodu, ravnopravnost, zajednički život i jednakost
      

  * Čuvanje i njegovanje mira, kao najdragocijenije tekovine svakog društva
          * Organizovanje prigodnih svečanosti i manifestacija na dane rođenja i smrti Josipa Broza Tita
          * Obilježavanje značajnih datuma iz Narodnooslobodilačkog antifašističkog rata 1941 – 1945
          * Organizovanje naučnih i stručnih skupova, tribina, okruglih stolova, i sl.
          * Omasovljavanje Društva upisom novih članova, posebno mladih, u saradnji sa školama, fakultetima i omladinskim organizacijama
          * Saradnja sa drugim društvima Josip Broz Tito u zemlji i inostranstvu, kao i sa drugim srodnim organizacijama, pokretima i udruženjima, slične programske orijentacije
          * Promoviranje kulturnih, sportskih, naucnih i drugih uspjeha vezanih za period postojanja  Jugoslavije
          * Promoviranje i vracanje ugleda koji je imala Jugoslavija, kako u zemlji tako i inostranstvu
          * Isticanje privrednih i ekonomskih uspjeha koji su postignuti u periodu 1945 – 1990
          * Promoviranje i ponovno ozivljavanje dobroljudskih i dobrosusjedskih odnosa medju svim gradjanima SFRJ...
          * Podsticaj i pokusaj degradacije i potpune eliminacije sovinistickih ideologija na prostoru Jugoslavije kao izvora sukoba, nesrece i patnji svih naroda i narodnosti na prostoru SFRJ
          * Podsticaj stabilizacije odnosa medju svim Jugoslovenskim narodima i bivsim Jugoslovenskim republikama na svim poljima medjusobne saradnje
          * Analiziranje ugleda Jugoslavije u medjunarodnim uvjetima i poredjenje sa situacijom u novonastalim drzavama raspadom SFRJ...

Udruzenje Josip Broz Tito Bihac

Osnivacka skupstina Udruzenja Josip Broz Tito u Bihacu odrzana je 25.11.2005. godine. Bilo je prisutno 50clanova inicijativnog odbora za osnivanje ovog Udruzenja. na celu inicijativnog odbora bio je Ibraga Sehic. Skupstina je bila otvorena za sve gradjane. Pored delegata bilo je prisutno 150 gradjana Bihaca.


Za prvog predsjednikaUdruzenja  izabran je Nurija Rosic, a za  potpredsjednika Milka Malkic.

Prvo presjednistvo Udruzenja sacinjavali su:
Ibraga Sehić,
Faruk Hodzic – Hodza,
Hasan Imamovic,
Dragan Vasiljevic,
 Petar Franjic,
Muho Piralic,
Marko Simic,
Ines Selimovic,
Mirela Poprzenovic,
Nermina Ezic i
Halid Dedic.

 Biran je i prvi nazorni odbor od tri clana
Suada Ezic,
Dalila Sehic i
Halida Pacic.

Na prvoj sjednici predsjednistva clanovi Predsjednistva izabrali su Predsjednika Udruzenja. Bio je to Faruk Hodzic. Dvije godine kasnije za predsjednika Udruzenja izabran je Hakija Abdic.

Organi Udruzenja su:     
   Skupstina
   Presjednistvo
   Nadzorni Odbor 
    
   Predsjednik Skupstine: Nurija Rosic 
   Zamjenik predsjednika: Milka Makic 
    
    
   Predsjednik Predsjedništva: Hakija  Abdic 
   Zamjenik: Dragan Vasiljevic i Petar Franjic
    
 Sekretar: Ibraga Sehic 
    
   Clanovi Presjedništva: 
   Hasan Imamovic 
   Marko Simic 
   Ines Selimovic 
   Marija Simic 
   Belmana Trivunic 
   Jusuf Felic 
   Bahrija Ziric 
    
   Predsjednik Nadzornog odbora:

Halida Pacic 
 Zamjenik: Suada Ezic i Dalila Šehic 
    
  Udruženje prema Statutu predstavlja i zastupa presjednik Presjednistva koji je ujedno i presjednik Udruzenja

Udruzenje ima  532 clana  iz Bihaca i 97 prijavljenih putem interneta

Pomoć za Adisa

Otvoren je humanitarni broj za pomoć Adisu Junuzoviću – 090 291 053, kojim donirate za njegovo izlječenje. Prema nezvaničnim informacijama, poznati dječiji kardiohirurg doktor Volonek, 7. decembra 2009. godine dolazi u Sarajevo, pa će tom prilikom pregledati Adisa, te, ukoliko bude potrebe i pronaći kliniku na kojoj bi Adis čekao neophodnu transplantaciju.
Osamnaestogodišnji Adis Junuzović umjesto da pohađa školu i druži se sa svojim vršnjacima prikovan je za krevet zbog teškog oboljenja srca.

Adisu je, naime, dijagnosticirana kardiomiopatija zbog koje je neophodno hitno uraditi transplantaciju srca.

Nakon dijagnoze ovog teškog srčanog oboljenja jedini spas je presađivanje srca, a problem je što naša zemlja nije uključena u program Eurotransplant i ne može samostalno doći do donora “novog” srca, zbog čega se sada traži pomoć od svih onih koji bi Adisa mogli poslati u evropski centar da mu se uradi ova teška, ali za njegov život presudna operacija.

Adisu je urađena kateterizacija i biopsija, ali njegovo zdravstveno stanje se svakim danom pogoršava. Adisova borba za život traje već nekoliko mjeseci, a zbog sličnog srčanog oboljenja je već izgubio brata.

“Moram pokušati da spasim svoje dijete. Jedina mi je to želja u životu. Ako ima nekog da može, molim, svakoga da nam pomogne.”, riječi su majke Sadete Junuzović.

Porodica Junuzović je iz Srebrenice. Sadeta je samohrana majka. Muž joj je poginuo tokom rata. Sve što ima na svijetu su njena djeca. Kako joj je jedan sin već preminuo, također zbog srčane mane, strahuje za Adisa.

Adis ima samo jednu želju: “Molim sve ljekare da pomognu da ozdravim, to mi je jedina želja

Dan metalaca

Juce u jednoj privatnoj firmi obiljezili Dan metalaca.

Direktor (vlasnik) firme dopustio im je taj dan da sjednu u restoran i da malo popiju za svoj dan. Uz nesto malo meze sjedilo se cak dva sata, a metalci ko metalci, docepali se pica i napili, da otjeraju tugu iz zivota svog.

Plata minimalna ( minimalno minimalna), neredvna. Svaki dan otkaz visi iznad glave.
Za svoj dan nisu dobili ni 20 maruna, sto bi oni kazali, da napravi jedan dobar rucak.

Naravno sijelo je zavrseno u 15,00 sati.

tako su nasi metalci bijedno obiljezili jos jedan svoj dan, ko zna koji po redu.

Direktor im jeobecao da ce sljedece godine biti bolje. U kojoj li je to bajci proocitao, pa laze ljude koje su vec drugi slagali.

dragi moji drugovi metalci

SRETAN VAM PRAZNIK!!!

Berlinski zid

Berlinski zid podignut je 13.08.1961. godine. Odvajao je istocni od Zapadnog Berlina i teritoriju  Demokratske Republike Njemacke srusili su ljudi. Na zidu je stradalo 136 osoba. Zid je srusen prije 20 godina  09.11, a poslije 11 mjeseci njemacka se ujedinila.

Sta za zapad znaci rusenje ovog zida?  Ujedinjenje.

 Sta imamo na drugoj strani?

Raspad Varsavskog pakta.  Raspad SSSR. Rusenje socijalizma kao drustvenog uredjenja i vracanje u kapitalizam.

Zapad je odnio pobjedu. Ujedinili su se u EU i sada haraju po bivsim socijalistickim drzavama. Obecavaju im sve i sva samo da ispune odredjene uslove i da udju u EU. Ulaskom u EU iste  nebi dobile nista samo jos vecu bijedu. Onda bi  bila legalizovana njihova kolonizacija.

Sta smo mi dobili? Zapad je napravio nevidljivi zid oko nase drzavei neda nam bez viza nigdje da idemo. Evropa slavi rusenje zida. Mi nemamo razloga da to slavimo.

Балканац

Не стидим се што сам, -
како ви велите, -
варварин са Балкана,
тла прљавштине и буре
Чућете сад,
и код нас има неке
вама непознате културе.

Ви прво испитујете и сумњате,
далеки сте и од рођених синова,
за трпезу своју не посадите
сваког туђина;
Ви можете да пијете,
а да сваком не пружите
чашу вина.

код нас су још стари обичаји груби:
ми пуштамо свакога под своје слеме,
код нас се још и с намерником љуби,
код нас се подвизи због гостољубља чине;
код нас сваки човек има
читаво племе
пријатеља и родбине.

Ви, доиста, имате
неколико милиона Христових кипова,
а сваког човека по једнога,
имају га друмови и поља, апсане и школе;
а код нас, кад људи верују у бога,
у себи га носе,
и тихо му се,
скоро у сну, моле.

Ви, истина, за сваки кут живота
имате справа и машина,
све сте срачунали и све знате,
изуми ваши су за дивљење;
а ми још имамо старинске алате,
али све је код нас још здраво
и природно као глина:
и умирање, и рађање, и живљење.

Ви имате читаве збирке
правила и наука о слободи,
о свему се код вас пише и приповеда;
али ми и по неписаним законима
слободно живимо
и неког природног држимо се реда,
слично огњу, ветру, и води.
Код вас је, збиља, све тачно прописно,
како се једе, говори, облачи;
а ми, кад говоримо, вичемо
и машемо рукама,
и чорбу гласно срчемо,
и у рукавицама смо
као на мукама.
Све је код нас заиста просто:
обућу носимо од свињске коже,
пуно је код нас сељачких
навика и ствари;
 краљевски преци наши
доиста су били говедари.

Народ наш, збиља, у гневу може да коље,
руши и пали;
али ми нисмо они што смислено тлаче,
ми не сматрамо да је свет цели
наше поље;

ми не бисмо поднели ни урођеник прашумски да због нас плаче;
душа је наша пространа,
иако смо бројем мали.

Buket crvenih karanfila

Svratila je u cvjećarnu i kupila buket karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:

- Opet vi gospođice - čula je, dubok, dobro poznat glas starice koja je tu živjela:
- Da opet sam došla
- Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje, dijete moje. Mrtve ne možemo podići, i ako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo Rođen 1958.- umro 1977. godine. Sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmjeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku. Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su toga dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra i jecaja. Pod nogama joj je šuštalo lišće i išla za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi. Mislila sam samo na sebe i zadovoljstvo duše.
Goran i Branka su se upoznali još u djetinjstvu. Išli su zajedno u gimnaziju, prijatelji su se šalili na njihov račun. Govorili su im da su blizanci, jer gdje je bio Goran tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome svoje tajne. Ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelju nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet. Goran na elektronički, a Branka na pravo. Čekao je ispred fakulteta. Razdvajali su se samo kad su morali. Jednog dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila se. Mislila je da je ovo s njim samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta, jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal. Bila je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
- Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas - rekao je Nenad.
Odveo je u drugu sobu, ljubio je kako samo on to može. Branka se nije opirala. Odjednom je netko došao i upalio svijetlo.
- Odlazi među nama je sve gotovo - reče Branka.
Bilo joj je neugodno što je Goran vidio sa Nenadom, ali je brzo to zaboravila jer je voljela Nenada.
Sutradan joj je majka rekla: Tražila te Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumijevanja za tvoje patnje.
- Žao mi je Gorana, ali mama što mogu. Ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju.
Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-ći rođendan i ujedno njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci
- Sačekat ću Nenada ovdje.
Na stubištu je srela Goranovu mamu uplakanu i zbunjenu.
– Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva. Hoće zadnji put da te vidi.
– Ne mogu danas doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan.
- Prekasno će biti, pođi sada.
U bijeloj, u maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana.
- Branka, došla si, želio sam da te vidim.
Uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne ali se nije branila. Plašila se njegova pogleda.
- Znaš što Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikad neću vidjeti tvoj smiješak.
- Ozdravit ćeš Gorane, ti moraš ozdraviti.
- Branka htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka dolazi na moj grob sve dok se ne udaš.
U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je padalo i puhao vjetar. Umro joj je na rukama. Tada se na njegovu grobu zaklela da se nikad udati neće i da će mu na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju

Balkanske podjele

Na Balkanskom poluostrvu izmijenilo se mnogo gospodara. Gospodari su cesto ratovali medjusobno, pa se narod medjusobno borio.


U jednom periodu zivjeli smo u miru, slozi, slobodi, ljubavi. Onda su dosli gospodari zla i doslo je do rata. Poslije ovog nemilosrdnog rata narod zivi u stanju hipnoze. Sanjamo otvorenih ociju o slobodi i miru ili jos uvijek o krvavoj proslosti. Jedni su za slobodu drugi za rat. Mozda je to i normalno, ako se uzme u obzir da smo skoro izasli iz rata.

Svi ratovi nose izgubljene zivote, grobove, razocarenja... To su gubici bez dobiti. Nakon toliko godina trebali bi da prestanemo sanjati i da pocnemo normalno da zivimo bez mrznje i razmisljanja o tome sta nam je i ko ucinio.

Trebalo bi prekinuti razmisljati o proslosti. Narod Balkana ne da je opterecen nedavnom prosloscu, on je opterecen i ranijom, koja se dogodila prije vise stotina godina. To je balkansko proklstvo. Ono nam neda da pustimo mrtve da mirno pocivaju, a da mi gradimo svoju buducnost. Javlja se kao nacionalpatriotizam. Tjera nas da stalno ispocetka kopamo po proslosti, po grobovima, da prebrojavamo mrtve...

Mladi ljudi treba da prekinu sa ovakvim nacinom ponasanja. Oni treba da budu samo ljudi mladi, poletni, normalnog ponasanja kao sto su to i ostali ljudi oko nas.Oko nas ljudi zive normalno, raduju se zivotu, svojoj djeci, vesele se miru i slobodi, ne misle o nama, nasim mrznjama borbi...

Mi sami razmisljamo o tome koliko kojih ima, dijelimo se na nase, vase, moje tvoje... Ovakvim razmisljanjem stalno sijemo sjeme mrznje. Ovo kolektivno zlo treba pretvoriti u dobro. Treba da razmisljamo pozitivno. Zajednickim snagama uklonimo zlo koje su nam dali, a vratimo dobro koje su nam oteli. Mi to mozemo, ali samo zajednickim snagama. Zlo nosimo kao breme. Nasa moralna obaveza je da to zlo odbacimo. Odbacicemo ga samo tako ako ga uklonimo iz srca i razuma. Moramo sagraditi novu bolju buducnost, za one koji dolaze...

Sve sto sada imamo nametnuto nam je kroz vijekove. Nasljedili smo to od generacija, koje su ovdje zivjele prije nas. Za sve to ne treba traziti krivce, oni nam nece pomoci. Sve to mozemo i moramo uraditi sami.

Zato dragi moji, uzmite situaciju u svoje ruke. Nemate puno vremena. Pustite proslost istoriji. Pustite mrtve neka ih tamo gdje su... Krenite ka buducnosti. Neka ona bude mirna, slobodna, zdrava. Uzmite svoj svijet, svoje price, svoje zelje, svoje snove... to je ono sto je vase.

Proslost se ne moze zaboraviti, ali isto tako ne treba da budemo njeni robovi. Ona ne treba da zamjeni sadasnjost. Balkansko prokletstvo nije vrijedno nase paznje. Gradimo novu buducnost za nasu dragu djecu...

Prava zena

Muski clanovi porodice sa izuzecima cesto vrse nasilje nad zenskim clanovima. Nasilje nad zenama prelazi sve granice: kulrurne, tradicionalne, religiozne.
Primjeri nasilja su:

1. Fizicko nasilje: udarci, nanosenje opekotina, posjekotine, ubistva...

2. seksualno zadovoljavanje i silovanje

3. Psihicko nasilje: verbalno zlostavljanje, izoliranje od porodice i prijatelja...

U mnogim zemljama ne poklanja se dovoljno paznje kucnom nasilju. Ovo nasilje, sa pravne strane, cesto ne predstavlja zlocin. Statistike( pr. policijske) cesto ne prikazuju stvarno stanje.

Od strane muskih clanova porodice svaka treca zena Njemacke i SAD-a biva zlostavljana.

80% zlocina u Rusiji dogadjaju se kod kuce.

Jedna od tri zene u Egiptu biva pretucena bar jednom u zivotu.

U Kuvajtu je oko 15% zena izlozeno nasilju u kuci, a u Pakistanu oko 80%.
U Papua Novoj Gvineji dvije trecine svih zena bivaju pretucene u braku.

U Litvaniji 34,5% svih zrtava ubistava su zene ubijene od njihovih supruga.

U Južnoj Africi svaki sesti dan bar jedna zena biva ubijena od strane njenog muza ili decka.

Huliganstvo na Balkanu

04.10 ove godine na ulicama Sirokog Brijega doslo je do sukoba izmedju navijaca Sarajeva, Sirokog Brijega i policije. U tom sukobu iz vatrenog oruzja ubijen je mladic iz Sarajeva. Zasto je doslo do sukoba jos se ne zna tacno, ali kruze razne varijante ovog dogadjaja.

Na podrucju Balkana sve smo cesce svjedoci ovakvih dogadjanja. U Beogradu je ubijen Francuz.
Za sva ova zbivanja nadje se odgovor navijaci krivi, a da li su. Navijaci dodju na stadion navijaju i odu kuci. Ko onda stoji iza ovih dogadjanja. Huligani. Ko su oni. Susrecemo ih svuda; na ulici, na stadionu, u kaficu. Gdje god se krse pravila ponasanja tu su oni. Oni su tu da izazovu nerede, tuce. Cesto se nadju i medju navijacima.


Vedran Puljic je poginuo. Njega nema. Njegovim roditeljima, prijateljima nije bitno koje to uradio, bitno je da je uradio.


Ko je to uradio? Bitno je to nama da znamo ko se krije iza toga. Vedran je ubijen, ko ce biti sljedeca zrtva. Ko zna; mozda ti, mozda ja...

Da li ce nasa vlada donijeti zakon o huliganstvu koji ce se provoditi?
Da li cemo i dalje osudjivati ove osobe , a da ih ne zatvorimo u odgovarajuce zatvore?

Ili ce oni ponovo biti pusteni na slobodu.

Kad kazemo to su huligani uradilli, da li ce nam neko reci, zato mozes otici na sud, oni nisu huligani... a sta su onda ustvari...


Da li cemo cutati o ovome ili konacno nesta uraditi. Dragi moji kako stvari stoje sutra cemo zrtve biti mi, a mozda onda nece biti nikoga da se bori za nas. Zato se borimo protiv huligana.

Kako da se borimo protiv ovakvih pojava? Ako se bude borilla samo drzava od te borbe nema nista.

Treba svi da se bore, prvo porodice. Djeca koja su krenula ovim stopama, kao prvo nemaju kucnog odgoja. Roditeljima je bitno da djecu puste van kuce da se igraju i da im ne smetaju. Sta ta djeca rade ptice znaju. Ulica ne moze odgojiti dijete.
I skole treba konacno da preuzmu svoju funkciju. Dok se mi prepucavom ko i koliko zaradi i da li zaradi, djeca propadaju, djeca ginu.

Konacno pocnimo misliti na sebe i nova pokoljenja...

Zivotna prica 2

U sebi sam konto: Pa sta ako je rat? Takvo vrijeme i slicno. Vozili smo se uz Majevicu i polako sam od crnih misli prelazio na razgledanje super okolisa. Onda sam lutao malo pogledom da bi se na kraju vratio ponovo na neke crne misli razmisljao sam o djevojci, o drugarima, o ludim provodima i svemu sto smo dozivljavali, od onih ruznih trenutaka do onih nasih gluparija koje su nas uvijek cinile tako ponosnim a da nismo imali pojma koliko smjesni i glupi ispadamo, ali to smo bili mi i ponosni sto smo takvi. Dan danas se smijem nekim nasim budalastinama, a vjerujem prijatelju i ti isto kao i ja. Bilo je lijepih trenutaka. Najdraze mi je kad smo se spustali u kontejneru niz ono brdo pa policajac latio mene i tebe, sjecas se kad smo morali da vratimo kontejner na predvidjeno mjesto?
Bacio je ostatak cigare i onda smo se nasmijali i ja i on. Onda se opet zamislio pa me pitao: Kontam sad drug koliko nas je ostalo poslije ovog sranja? Tad sam se i ja zamislio.. cifra nasih prijatelja drasticno se smanjila a vecina je stradala u ratu ili poslije rata. Koliko znam zivi i relativno zdravi smo ja on i jos dva nasa prijatelja iz djetinjstva, ali oni su rijetki koji su uspjeli srediti zivot… sad smo obojica bili u nekom bedu a on je nastavio pricat: znas taj dan je bio veoma lijep sunce toplo cak sam razmisljao da zamolim svoje da stanemo negdje i odmorimo se na nekom proplanku. Naravno to njima nije padalao na pamet, a onda moje sanjarenje je prekinuto. Jedna od prvih barikada na koje smo naisli... bila je to neka improvizovana prepreka na putu. Ljudi su nosili maske i bili naoruzani do zuba, ali pored strasnog izgleda izgledali su na trenutak prilicno uljudni da ne kazem nekako cudno fini...

(kapacitete)

Životna priča 1

Jutros hodajuci gradom sretnem jednog starog poznanika. Sjecam ga se kao dobrog mladica, ljepotana, ma sve najbolje o njemu. Djelovao mi je nekako pun energije, zracio je nekom pozitivom, sve je iskrilo, primjetilo se to na njemu prilicno dobro. Sve je to lijepo. Nakon uzajamnog prepoznavanja, jer proslo je prilicno vremena od kad sam ga zadnji puta vidio, sjeli smo u jedan lokal i pitao sam ga za zdravlje, a on se raspricao, pitam ga za djevojku, kaze ima neku malu uziva sa njom, ono super mu je, a onda ga upitam za porodicu. Odjednom kao da je to bila druga osoba. U ocima nije bilo iskre, nije bilo one pozitive, cutao je nekih par minuta, gledao tupo ispred sebe, dok su mu se u ocima presijavale suze. Povukao je dim cigare, tuzno uzdahnu i tu pocinje prica koju zelim da podjelim sa vama …



Poceo je

Znas prijatelju imao sam sve ovdje, stan, dovoljno novca, ma extra zivot a onda se sve promjenilo skoro pa preko noci. Sjecas se ba, bilo je to super vrijeme, svirke, gaze, zezancija sa curama po parku i gajbama, vjezbali smo zajedno kako poljubit curu, kako joj pric, mah, znas, sta da ti kazem, a onda pocinje sranje u Yugi. Preko noci nastaje neka napetost, raspad sistema, jbga nas je opet bilo bas briga, sjecas se kako smo pricali da treba jebat mater snajperistima po Sarajevu i drugim gradovima, mastali o nekim super mocima, eh da smo ih imali… bilo bi to nesto sasvim drugacije al… nema, drug, nema od toga nista. I tako, probudim se jedno jutro, frka. starci se spremaju a ja na sred sobe ko gluho krme sjebano gledam u njih i ono kontam koji im je … onda skontam da pricaju o nekom sranju, da treba da idemo van i kao pakuju se … Znas sta sam ja ponio ? Ponio sam gitaru i jednu kasetu. Oni se natrpali svega i svacega, pa u yuga i opleti po vrletima nase Bosne… Sjecam se da sam sjedio pozadi, stariji buraz je sjedio pored mene sa jedne strane, sestra mladja sa druge. Bio sam jako ljut na starog, ono daj ba kakvo bjezanje, gdje kad nam je vamo super i pizdio sam lagano na njega…

Centralno grijanje Banovići

Banovici, grad koji zivi na grumenu uglja.


Postoji zahvaljujuci uglju.

Grad koji ima toplanu za centralno grijanje grada.

Grad koji se busao u prsa kako spremno docekuje grejnu sezonu.

.A sada...

Grad koji je docekao grejnu sezonu, niske temperature bez uglja. Toplana nema uglja.

Gdje je ta spremnost s kojom grad ocekuje zimu. Rjesenja nema, barem nema sada, ili mozda ima????


Mozda je rjesenje cijena.. Cim prodje nova cijena ugalj ce garant isplivati do toplane. Nece biti zastoja.

Poučno

1. poslovna lekcija:

Čovjek se počeo tuširati odmah nakon seksa sa svojom ženom, kad netko zazvoni na vrata. Nakon nekoliko trenutaka prepiranja oko toga tko će otvoriti, žena popusti, brzo se umota u ručnik i spusti se niz stepenice.

Na vratima ugleda Peru, prvog susjeda. Prije nego išta zausti, Pero joj reče:

"Dam ti 800 eura ako skineš taj ručnik."

Nakon kratkog razmišljanja, žena skine ručnik i stade gola pred Peru.

Pero joj odmah dade 800 eura i ode. Zbunjena, ali i uzbuđena zbog iznenadne sreće koja ju je snašla, žena se opet umota u ručnik i popne se na kat. Pošto uđe u kupaonicu, muž je, i dalje stojeći ispod tuša, upita:

"Tko je to bio?"

 "Pero, naš prvi susjed.", odgovori ona.

"Sjajno", reče muž, "je li spomenuo da mi duguje 800 eura?"

Pouka:

Ukoliko bitne informacije o zajmu i riziku pravovremeno podijelite sa svojim suradnicima, možete spriječiti moguće opasnosti.

2. poslovna lekcija:

Dok je vozio auto, svećenik kraj puta ugleda opaticu. Zaustavi se i ponudi joj prijevoz, što ona i prihvati. Opatica uđe u auto, sjede i prekriži noge, razgrnuvši tako svoju haljinu i otkrivši svoja koljena. Svećenik baci pogled i umalo ne izazove nesreću . Nakon što je ponovo preuzeo kontrolu nad vozilom, on potajno spusti svoju ruku na njeno koljeno. Opatica ga pogleda i reče:


"Oče, zar sene sjećate 129.Psalma?"

Svećenik se trzne i duboko ispriča, pa skloni ruku. Promijenivši brzinu, on međutim opet stavi ruku na njeno koljeno.. Opatica mu opet reče:

"Oče, zar se ne sjećate 129.Psalma?"

I još jednom svećenik joj se ispriča, rekavši:

"Oprostite, sestro, ali tijelo je grješno."

Stigavši u ženski samostan, opatica izađe, uputivši mu značajan pogled i ode. A svećenik stigavši u crkvu, požuri i uzme Bibliju i pogleda 129. Psalam.

U njemu je pisalo:

"Idi naprijed i traži, produži dalje i spoznat ćeš vrhunac slave."


Pouka:

Ako nisi dobro informiran o poslu koji radiš, možeš propustiti sjajnu priliku.

Horoz iz Lakinog "Pokusaja" izvrsio samoubistvo

Horoz koji je bosanskohercegovačkoj publici predstavljen kada i

Lakina pjesma za Eurosong, rano jutros smrtno je stradao nakon pada sa sedmog sprata stambene zgrade u naselju Grbavica
Iako je istraga još uvijek u toku, mnogi spekulišu da je horoz izvršio samoubistvo jer je posljednjih nekoliko mjeseci  bio jako nesretan. Često ga se moglo vidjeti kako zoba sjemenke marihuane i tetura ulicama.
Izvor blizak horozu tvrdi da nije riječ o samoubistvu već o nesretnom slučaju.
„Znamo  da se oglasi kao i svake zore te da se jednostavno okliznuo i pao“.
Istraga će pokazati šta se zaista desilo i da li je zaista riječ o nesretnom slučaju ili o samoubistvu. Vrijeme sahrane bit će naknadno objavljeno.

Popis stanovnistva u BiH

Uskoro ce nas popisati. Odavno nisu od 1991. godine.


Pitam se koji je narod najbrojniji u ovoj nasoj napacenoj BiH.. Po mome to su Bosanci i Hercegovci.

Kako to vec biva kod nas oba ova naroda u svojoj rodjenoj drzavi pripadaju grupi ostalih naroda. Njihova rijec nigdje se ne broji . Njih niko nista ne pita, sta i kakvu BiH zele samo zato sto su oni ostali.

Vjerujte mi na rijec oni zele jedinstvenu drzavu u kojoj ce biti posla za sve, u kojoj ce se normalno zivjeti, u kojoj nece biti granica entiteta, kantona.

Oni samo zele jedan normalan zivot, pa zar traze mnogo

Dragan Lukać

Politicari BiH su jos jednom udarili samar svojim gradjanima.


Smjenjen je Dragan Lukac sa mjesta zamjenika direktora SIPA-e, samo zato što se "drznuo" da istrazuje kriminal politicara.

Nama ne treba drzava u kojoj su ljudi iznad zakona. Ne treba nam drzava u kojoj se kaznjava postenje i odgovornost.


1. Mi gradjani, suspendujemo odluku SIPA-e o smjeni Dragana Lukaca sa mjesta zamjenika direktora agencije.

2) Pozivamo radnike SIPA-e i medije, te medjunarodne institucije i medjunarodne snage da podrze zahtjeve gradjana i povratak Dragana Lukaca na svoje radno mjesto koje je svojim postenim radom opravdao.