Na Balkanskom poluostrvu izmijenilo se mnogo gospodara. Gospodari su cesto ratovali medjusobno, pa se narod medjusobno borio.
U jednom periodu zivjeli smo u miru, slozi, slobodi, ljubavi. Onda su dosli gospodari zla i doslo je do rata. Poslije ovog nemilosrdnog rata narod zivi u stanju hipnoze. Sanjamo otvorenih ociju o slobodi i miru ili jos uvijek o krvavoj proslosti. Jedni su za slobodu drugi za rat. Mozda je to i normalno, ako se uzme u obzir da smo skoro izasli iz rata.
Svi ratovi nose izgubljene zivote, grobove, razocarenja... To su gubici bez dobiti. Nakon toliko godina trebali bi da prestanemo sanjati i da pocnemo normalno da zivimo bez mrznje i razmisljanja o tome sta nam je i ko ucinio.
Trebalo bi prekinuti razmisljati o proslosti. Narod Balkana ne da je opterecen nedavnom prosloscu, on je opterecen i ranijom, koja se dogodila prije vise stotina godina. To je balkansko proklstvo. Ono nam neda da pustimo mrtve da mirno pocivaju, a da mi gradimo svoju buducnost. Javlja se kao nacionalpatriotizam. Tjera nas da stalno ispocetka kopamo po proslosti, po grobovima, da prebrojavamo mrtve...
Mladi ljudi treba da prekinu sa ovakvim nacinom ponasanja. Oni treba da budu samo ljudi mladi, poletni, normalnog ponasanja kao sto su to i ostali ljudi oko nas.Oko nas ljudi zive normalno, raduju se zivotu, svojoj djeci, vesele se miru i slobodi, ne misle o nama, nasim mrznjama borbi...
Mi sami razmisljamo o tome koliko kojih ima, dijelimo se na nase, vase, moje tvoje... Ovakvim razmisljanjem stalno sijemo sjeme mrznje. Ovo kolektivno zlo treba pretvoriti u dobro. Treba da razmisljamo pozitivno. Zajednickim snagama uklonimo zlo koje su nam dali, a vratimo dobro koje su nam oteli. Mi to mozemo, ali samo zajednickim snagama. Zlo nosimo kao breme. Nasa moralna obaveza je da to zlo odbacimo. Odbacicemo ga samo tako ako ga uklonimo iz srca i razuma. Moramo sagraditi novu bolju buducnost, za one koji dolaze...
Sve sto sada imamo nametnuto nam je kroz vijekove. Nasljedili smo to od generacija, koje su ovdje zivjele prije nas. Za sve to ne treba traziti krivce, oni nam nece pomoci. Sve to mozemo i moramo uraditi sami.
Zato dragi moji, uzmite situaciju u svoje ruke. Nemate puno vremena. Pustite proslost istoriji. Pustite mrtve neka ih tamo gdje su... Krenite ka buducnosti. Neka ona bude mirna, slobodna, zdrava. Uzmite svoj svijet, svoje price, svoje zelje, svoje snove... to je ono sto je vase.
Proslost se ne moze zaboraviti, ali isto tako ne treba da budemo njeni robovi. Ona ne treba da zamjeni sadasnjost. Balkansko prokletstvo nije vrijedno nase paznje. Gradimo novu buducnost za nasu dragu djecu...
Nema komentara:
Objavi komentar