Jutros hodajuci gradom sretnem jednog starog poznanika. Sjecam ga se kao dobrog mladica, ljepotana, ma sve najbolje o njemu. Djelovao mi je nekako pun energije, zracio je nekom pozitivom, sve je iskrilo, primjetilo se to na njemu prilicno dobro. Sve je to lijepo. Nakon uzajamnog prepoznavanja, jer proslo je prilicno vremena od kad sam ga zadnji puta vidio, sjeli smo u jedan lokal i pitao sam ga za zdravlje, a on se raspricao, pitam ga za djevojku, kaze ima neku malu uziva sa njom, ono super mu je, a onda ga upitam za porodicu. Odjednom kao da je to bila druga osoba. U ocima nije bilo iskre, nije bilo one pozitive, cutao je nekih par minuta, gledao tupo ispred sebe, dok su mu se u ocima presijavale suze. Povukao je dim cigare, tuzno uzdahnu i tu pocinje prica koju zelim da podjelim sa vama …
Poceo je
Znas prijatelju imao sam sve ovdje, stan, dovoljno novca, ma extra zivot a onda se sve promjenilo skoro pa preko noci. Sjecas se ba, bilo je to super vrijeme, svirke, gaze, zezancija sa curama po parku i gajbama, vjezbali smo zajedno kako poljubit curu, kako joj pric, mah, znas, sta da ti kazem, a onda pocinje sranje u Yugi. Preko noci nastaje neka napetost, raspad sistema, jbga nas je opet bilo bas briga, sjecas se kako smo pricali da treba jebat mater snajperistima po Sarajevu i drugim gradovima, mastali o nekim super mocima, eh da smo ih imali… bilo bi to nesto sasvim drugacije al… nema, drug, nema od toga nista. I tako, probudim se jedno jutro, frka. starci se spremaju a ja na sred sobe ko gluho krme sjebano gledam u njih i ono kontam koji im je … onda skontam da pricaju o nekom sranju, da treba da idemo van i kao pakuju se … Znas sta sam ja ponio ? Ponio sam gitaru i jednu kasetu. Oni se natrpali svega i svacega, pa u yuga i opleti po vrletima nase Bosne… Sjecam se da sam sjedio pozadi, stariji buraz je sjedio pored mene sa jedne strane, sestra mladja sa druge. Bio sam jako ljut na starog, ono daj ba kakvo bjezanje, gdje kad nam je vamo super i pizdio sam lagano na njega…
Nema komentara:
Objavi komentar