Balkanske podjele

Na Balkanskom poluostrvu izmijenilo se mnogo gospodara. Gospodari su cesto ratovali medjusobno, pa se narod medjusobno borio.


U jednom periodu zivjeli smo u miru, slozi, slobodi, ljubavi. Onda su dosli gospodari zla i doslo je do rata. Poslije ovog nemilosrdnog rata narod zivi u stanju hipnoze. Sanjamo otvorenih ociju o slobodi i miru ili jos uvijek o krvavoj proslosti. Jedni su za slobodu drugi za rat. Mozda je to i normalno, ako se uzme u obzir da smo skoro izasli iz rata.

Svi ratovi nose izgubljene zivote, grobove, razocarenja... To su gubici bez dobiti. Nakon toliko godina trebali bi da prestanemo sanjati i da pocnemo normalno da zivimo bez mrznje i razmisljanja o tome sta nam je i ko ucinio.

Trebalo bi prekinuti razmisljati o proslosti. Narod Balkana ne da je opterecen nedavnom prosloscu, on je opterecen i ranijom, koja se dogodila prije vise stotina godina. To je balkansko proklstvo. Ono nam neda da pustimo mrtve da mirno pocivaju, a da mi gradimo svoju buducnost. Javlja se kao nacionalpatriotizam. Tjera nas da stalno ispocetka kopamo po proslosti, po grobovima, da prebrojavamo mrtve...

Mladi ljudi treba da prekinu sa ovakvim nacinom ponasanja. Oni treba da budu samo ljudi mladi, poletni, normalnog ponasanja kao sto su to i ostali ljudi oko nas.Oko nas ljudi zive normalno, raduju se zivotu, svojoj djeci, vesele se miru i slobodi, ne misle o nama, nasim mrznjama borbi...

Mi sami razmisljamo o tome koliko kojih ima, dijelimo se na nase, vase, moje tvoje... Ovakvim razmisljanjem stalno sijemo sjeme mrznje. Ovo kolektivno zlo treba pretvoriti u dobro. Treba da razmisljamo pozitivno. Zajednickim snagama uklonimo zlo koje su nam dali, a vratimo dobro koje su nam oteli. Mi to mozemo, ali samo zajednickim snagama. Zlo nosimo kao breme. Nasa moralna obaveza je da to zlo odbacimo. Odbacicemo ga samo tako ako ga uklonimo iz srca i razuma. Moramo sagraditi novu bolju buducnost, za one koji dolaze...

Sve sto sada imamo nametnuto nam je kroz vijekove. Nasljedili smo to od generacija, koje su ovdje zivjele prije nas. Za sve to ne treba traziti krivce, oni nam nece pomoci. Sve to mozemo i moramo uraditi sami.

Zato dragi moji, uzmite situaciju u svoje ruke. Nemate puno vremena. Pustite proslost istoriji. Pustite mrtve neka ih tamo gdje su... Krenite ka buducnosti. Neka ona bude mirna, slobodna, zdrava. Uzmite svoj svijet, svoje price, svoje zelje, svoje snove... to je ono sto je vase.

Proslost se ne moze zaboraviti, ali isto tako ne treba da budemo njeni robovi. Ona ne treba da zamjeni sadasnjost. Balkansko prokletstvo nije vrijedno nase paznje. Gradimo novu buducnost za nasu dragu djecu...

Prava zena

Muski clanovi porodice sa izuzecima cesto vrse nasilje nad zenskim clanovima. Nasilje nad zenama prelazi sve granice: kulrurne, tradicionalne, religiozne.
Primjeri nasilja su:

1. Fizicko nasilje: udarci, nanosenje opekotina, posjekotine, ubistva...

2. seksualno zadovoljavanje i silovanje

3. Psihicko nasilje: verbalno zlostavljanje, izoliranje od porodice i prijatelja...

U mnogim zemljama ne poklanja se dovoljno paznje kucnom nasilju. Ovo nasilje, sa pravne strane, cesto ne predstavlja zlocin. Statistike( pr. policijske) cesto ne prikazuju stvarno stanje.

Od strane muskih clanova porodice svaka treca zena Njemacke i SAD-a biva zlostavljana.

80% zlocina u Rusiji dogadjaju se kod kuce.

Jedna od tri zene u Egiptu biva pretucena bar jednom u zivotu.

U Kuvajtu je oko 15% zena izlozeno nasilju u kuci, a u Pakistanu oko 80%.
U Papua Novoj Gvineji dvije trecine svih zena bivaju pretucene u braku.

U Litvaniji 34,5% svih zrtava ubistava su zene ubijene od njihovih supruga.

U Južnoj Africi svaki sesti dan bar jedna zena biva ubijena od strane njenog muza ili decka.

Huliganstvo na Balkanu

04.10 ove godine na ulicama Sirokog Brijega doslo je do sukoba izmedju navijaca Sarajeva, Sirokog Brijega i policije. U tom sukobu iz vatrenog oruzja ubijen je mladic iz Sarajeva. Zasto je doslo do sukoba jos se ne zna tacno, ali kruze razne varijante ovog dogadjaja.

Na podrucju Balkana sve smo cesce svjedoci ovakvih dogadjanja. U Beogradu je ubijen Francuz.
Za sva ova zbivanja nadje se odgovor navijaci krivi, a da li su. Navijaci dodju na stadion navijaju i odu kuci. Ko onda stoji iza ovih dogadjanja. Huligani. Ko su oni. Susrecemo ih svuda; na ulici, na stadionu, u kaficu. Gdje god se krse pravila ponasanja tu su oni. Oni su tu da izazovu nerede, tuce. Cesto se nadju i medju navijacima.


Vedran Puljic je poginuo. Njega nema. Njegovim roditeljima, prijateljima nije bitno koje to uradio, bitno je da je uradio.


Ko je to uradio? Bitno je to nama da znamo ko se krije iza toga. Vedran je ubijen, ko ce biti sljedeca zrtva. Ko zna; mozda ti, mozda ja...

Da li ce nasa vlada donijeti zakon o huliganstvu koji ce se provoditi?
Da li cemo i dalje osudjivati ove osobe , a da ih ne zatvorimo u odgovarajuce zatvore?

Ili ce oni ponovo biti pusteni na slobodu.

Kad kazemo to su huligani uradilli, da li ce nam neko reci, zato mozes otici na sud, oni nisu huligani... a sta su onda ustvari...


Da li cemo cutati o ovome ili konacno nesta uraditi. Dragi moji kako stvari stoje sutra cemo zrtve biti mi, a mozda onda nece biti nikoga da se bori za nas. Zato se borimo protiv huligana.

Kako da se borimo protiv ovakvih pojava? Ako se bude borilla samo drzava od te borbe nema nista.

Treba svi da se bore, prvo porodice. Djeca koja su krenula ovim stopama, kao prvo nemaju kucnog odgoja. Roditeljima je bitno da djecu puste van kuce da se igraju i da im ne smetaju. Sta ta djeca rade ptice znaju. Ulica ne moze odgojiti dijete.
I skole treba konacno da preuzmu svoju funkciju. Dok se mi prepucavom ko i koliko zaradi i da li zaradi, djeca propadaju, djeca ginu.

Konacno pocnimo misliti na sebe i nova pokoljenja...

Zivotna prica 2

U sebi sam konto: Pa sta ako je rat? Takvo vrijeme i slicno. Vozili smo se uz Majevicu i polako sam od crnih misli prelazio na razgledanje super okolisa. Onda sam lutao malo pogledom da bi se na kraju vratio ponovo na neke crne misli razmisljao sam o djevojci, o drugarima, o ludim provodima i svemu sto smo dozivljavali, od onih ruznih trenutaka do onih nasih gluparija koje su nas uvijek cinile tako ponosnim a da nismo imali pojma koliko smjesni i glupi ispadamo, ali to smo bili mi i ponosni sto smo takvi. Dan danas se smijem nekim nasim budalastinama, a vjerujem prijatelju i ti isto kao i ja. Bilo je lijepih trenutaka. Najdraze mi je kad smo se spustali u kontejneru niz ono brdo pa policajac latio mene i tebe, sjecas se kad smo morali da vratimo kontejner na predvidjeno mjesto?
Bacio je ostatak cigare i onda smo se nasmijali i ja i on. Onda se opet zamislio pa me pitao: Kontam sad drug koliko nas je ostalo poslije ovog sranja? Tad sam se i ja zamislio.. cifra nasih prijatelja drasticno se smanjila a vecina je stradala u ratu ili poslije rata. Koliko znam zivi i relativno zdravi smo ja on i jos dva nasa prijatelja iz djetinjstva, ali oni su rijetki koji su uspjeli srediti zivot… sad smo obojica bili u nekom bedu a on je nastavio pricat: znas taj dan je bio veoma lijep sunce toplo cak sam razmisljao da zamolim svoje da stanemo negdje i odmorimo se na nekom proplanku. Naravno to njima nije padalao na pamet, a onda moje sanjarenje je prekinuto. Jedna od prvih barikada na koje smo naisli... bila je to neka improvizovana prepreka na putu. Ljudi su nosili maske i bili naoruzani do zuba, ali pored strasnog izgleda izgledali su na trenutak prilicno uljudni da ne kazem nekako cudno fini...

(kapacitete)

Životna priča 1

Jutros hodajuci gradom sretnem jednog starog poznanika. Sjecam ga se kao dobrog mladica, ljepotana, ma sve najbolje o njemu. Djelovao mi je nekako pun energije, zracio je nekom pozitivom, sve je iskrilo, primjetilo se to na njemu prilicno dobro. Sve je to lijepo. Nakon uzajamnog prepoznavanja, jer proslo je prilicno vremena od kad sam ga zadnji puta vidio, sjeli smo u jedan lokal i pitao sam ga za zdravlje, a on se raspricao, pitam ga za djevojku, kaze ima neku malu uziva sa njom, ono super mu je, a onda ga upitam za porodicu. Odjednom kao da je to bila druga osoba. U ocima nije bilo iskre, nije bilo one pozitive, cutao je nekih par minuta, gledao tupo ispred sebe, dok su mu se u ocima presijavale suze. Povukao je dim cigare, tuzno uzdahnu i tu pocinje prica koju zelim da podjelim sa vama …



Poceo je

Znas prijatelju imao sam sve ovdje, stan, dovoljno novca, ma extra zivot a onda se sve promjenilo skoro pa preko noci. Sjecas se ba, bilo je to super vrijeme, svirke, gaze, zezancija sa curama po parku i gajbama, vjezbali smo zajedno kako poljubit curu, kako joj pric, mah, znas, sta da ti kazem, a onda pocinje sranje u Yugi. Preko noci nastaje neka napetost, raspad sistema, jbga nas je opet bilo bas briga, sjecas se kako smo pricali da treba jebat mater snajperistima po Sarajevu i drugim gradovima, mastali o nekim super mocima, eh da smo ih imali… bilo bi to nesto sasvim drugacije al… nema, drug, nema od toga nista. I tako, probudim se jedno jutro, frka. starci se spremaju a ja na sred sobe ko gluho krme sjebano gledam u njih i ono kontam koji im je … onda skontam da pricaju o nekom sranju, da treba da idemo van i kao pakuju se … Znas sta sam ja ponio ? Ponio sam gitaru i jednu kasetu. Oni se natrpali svega i svacega, pa u yuga i opleti po vrletima nase Bosne… Sjecam se da sam sjedio pozadi, stariji buraz je sjedio pored mene sa jedne strane, sestra mladja sa druge. Bio sam jako ljut na starog, ono daj ba kakvo bjezanje, gdje kad nam je vamo super i pizdio sam lagano na njega…

Centralno grijanje Banovići

Banovici, grad koji zivi na grumenu uglja.


Postoji zahvaljujuci uglju.

Grad koji ima toplanu za centralno grijanje grada.

Grad koji se busao u prsa kako spremno docekuje grejnu sezonu.

.A sada...

Grad koji je docekao grejnu sezonu, niske temperature bez uglja. Toplana nema uglja.

Gdje je ta spremnost s kojom grad ocekuje zimu. Rjesenja nema, barem nema sada, ili mozda ima????


Mozda je rjesenje cijena.. Cim prodje nova cijena ugalj ce garant isplivati do toplane. Nece biti zastoja.

Poučno

1. poslovna lekcija:

Čovjek se počeo tuširati odmah nakon seksa sa svojom ženom, kad netko zazvoni na vrata. Nakon nekoliko trenutaka prepiranja oko toga tko će otvoriti, žena popusti, brzo se umota u ručnik i spusti se niz stepenice.

Na vratima ugleda Peru, prvog susjeda. Prije nego išta zausti, Pero joj reče:

"Dam ti 800 eura ako skineš taj ručnik."

Nakon kratkog razmišljanja, žena skine ručnik i stade gola pred Peru.

Pero joj odmah dade 800 eura i ode. Zbunjena, ali i uzbuđena zbog iznenadne sreće koja ju je snašla, žena se opet umota u ručnik i popne se na kat. Pošto uđe u kupaonicu, muž je, i dalje stojeći ispod tuša, upita:

"Tko je to bio?"

 "Pero, naš prvi susjed.", odgovori ona.

"Sjajno", reče muž, "je li spomenuo da mi duguje 800 eura?"

Pouka:

Ukoliko bitne informacije o zajmu i riziku pravovremeno podijelite sa svojim suradnicima, možete spriječiti moguće opasnosti.

2. poslovna lekcija:

Dok je vozio auto, svećenik kraj puta ugleda opaticu. Zaustavi se i ponudi joj prijevoz, što ona i prihvati. Opatica uđe u auto, sjede i prekriži noge, razgrnuvši tako svoju haljinu i otkrivši svoja koljena. Svećenik baci pogled i umalo ne izazove nesreću . Nakon što je ponovo preuzeo kontrolu nad vozilom, on potajno spusti svoju ruku na njeno koljeno. Opatica ga pogleda i reče:


"Oče, zar sene sjećate 129.Psalma?"

Svećenik se trzne i duboko ispriča, pa skloni ruku. Promijenivši brzinu, on međutim opet stavi ruku na njeno koljeno.. Opatica mu opet reče:

"Oče, zar se ne sjećate 129.Psalma?"

I još jednom svećenik joj se ispriča, rekavši:

"Oprostite, sestro, ali tijelo je grješno."

Stigavši u ženski samostan, opatica izađe, uputivši mu značajan pogled i ode. A svećenik stigavši u crkvu, požuri i uzme Bibliju i pogleda 129. Psalam.

U njemu je pisalo:

"Idi naprijed i traži, produži dalje i spoznat ćeš vrhunac slave."


Pouka:

Ako nisi dobro informiran o poslu koji radiš, možeš propustiti sjajnu priliku.

Horoz iz Lakinog "Pokusaja" izvrsio samoubistvo

Horoz koji je bosanskohercegovačkoj publici predstavljen kada i

Lakina pjesma za Eurosong, rano jutros smrtno je stradao nakon pada sa sedmog sprata stambene zgrade u naselju Grbavica
Iako je istraga još uvijek u toku, mnogi spekulišu da je horoz izvršio samoubistvo jer je posljednjih nekoliko mjeseci  bio jako nesretan. Često ga se moglo vidjeti kako zoba sjemenke marihuane i tetura ulicama.
Izvor blizak horozu tvrdi da nije riječ o samoubistvu već o nesretnom slučaju.
„Znamo  da se oglasi kao i svake zore te da se jednostavno okliznuo i pao“.
Istraga će pokazati šta se zaista desilo i da li je zaista riječ o nesretnom slučaju ili o samoubistvu. Vrijeme sahrane bit će naknadno objavljeno.

Popis stanovnistva u BiH

Uskoro ce nas popisati. Odavno nisu od 1991. godine.


Pitam se koji je narod najbrojniji u ovoj nasoj napacenoj BiH.. Po mome to su Bosanci i Hercegovci.

Kako to vec biva kod nas oba ova naroda u svojoj rodjenoj drzavi pripadaju grupi ostalih naroda. Njihova rijec nigdje se ne broji . Njih niko nista ne pita, sta i kakvu BiH zele samo zato sto su oni ostali.

Vjerujte mi na rijec oni zele jedinstvenu drzavu u kojoj ce biti posla za sve, u kojoj ce se normalno zivjeti, u kojoj nece biti granica entiteta, kantona.

Oni samo zele jedan normalan zivot, pa zar traze mnogo

Dragan Lukać

Politicari BiH su jos jednom udarili samar svojim gradjanima.


Smjenjen je Dragan Lukac sa mjesta zamjenika direktora SIPA-e, samo zato što se "drznuo" da istrazuje kriminal politicara.

Nama ne treba drzava u kojoj su ljudi iznad zakona. Ne treba nam drzava u kojoj se kaznjava postenje i odgovornost.


1. Mi gradjani, suspendujemo odluku SIPA-e o smjeni Dragana Lukaca sa mjesta zamjenika direktora agencije.

2) Pozivamo radnike SIPA-e i medije, te medjunarodne institucije i medjunarodne snage da podrze zahtjeve gradjana i povratak Dragana Lukaca na svoje radno mjesto koje je svojim postenim radom opravdao.