Specijalan trenutak

Moj prijatelj otvori jednu od ladica Koja je pripadala njegovoj ženi.Izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče:

'Ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno."

Odmotao paketić je i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku.
Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u, prije otprilike osam ili devet godina.
Nije to nikad upotarijebila. Čuvala je to za neku 'specijalnu priliku'.

Dobro ... ja mislim da je sada prigodna prilika za to '. Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati - na pogrebu.
Njegova žena je umrla.

Okrene se prema meni i reče:

'Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan'.

Još uvijek mislim na njegove riječi... One su promijenile moj život.
Više čitam, a čistim manje. Sjedim na terasi uživam u pejzažu, i ne smeta mi Korov u vrtu.
Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu.
Shvatio sam da je život u suštini jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj preživljavanja.

Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan.
Obučem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je želja.
Ja ne čuvam svoj najbolji Parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim.
Fraze ... 'jednog dana' i 'jednog od ovih dana'su nestale iz mog rječnika.
Ako nešto vrijedi vidjeti, slušati ili raditi, onda ja to želim vidjeti, slušati ili raditi SADA.

Ja nisam siguran u to što bi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra.
Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom, svojim najbližim prijateljima.
Ona bi možda nazvala svoje prijatelje i molila za oproštaj za neke nesporazume, i pomirila se s njima.
Vjerujem da bi ona isla JESTI u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.
Upravo ove neučinjene Male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani.
Smeta me sto sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam 'jednog dana' htio kontaktirati.
Smeta mi što ne pišem pisma, Koja sam mislio pisati 'jednog od ovih dana'.
Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj Braci i djeci, češće, koliko ih volim.

Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život sa smijehom ili radošću.
I svaki dan kazem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan ... Svaki dan, svaki sat, svaka minuta ... Specijalan je.