Tek sada, u ropstvu, vidim
koliko sam tvoja bila.
Koliko sam deo tvoje lepote
i tvoje rugobe,
iver što uz tvoje stablo pada,
vidim tek sada
kad mnogi te napuštaju i sramote.
Tek sad kada te i nakazni grde
i pljuju usred tvog lika,
kad svakog časa se u tebi gine,
kad se od tereta ugibaju
i seljačka leđa tvoje planine,
kad nema trenutka ni spomenika
na koje nije uvreda pala,
tek sad vidim koliko si lepa
i koliko si moja bila.
Sad mi se čine propušteni
i leže mi kao ljaga
preko imena i lica
dani kad sam te smetala s uma,
utonola u male bolove lične,
kao da sam ti tuđinka čija.
Tek sada vidim da sam i ja
tuđina pustila preko tvog praga
i bila jedan od tvojih ubica.
DESANKA mAKSIMOVIĆ
30. 03. 2010.
28. 03. 2010.
Mevludin Kulić
Mevludin Kulić je 1991. godine služio JNA u Petrovcu na Mlavi, a potom je nakon četiri mjeseca dobio prekomandu u tadašnju kasarnu Milan Stanivuković u Osijeku. Zapovjednik kasarne je bio zloglasni pukovnik Boro Ivanović. Mevludin je za vrijeme službe u Osijeku bio svjedokom teških zločina prema civilima a svojim je tijelom u nekoliko navrata štitio pretrčavanje djece i civila prilikom njihovog bijega pred puščanim zrnima i granatama ispaljivanim iz kasarne. Na taj način je Mevludin riskirao da, primjete li četnici što radi, bude odmah ubijen. Boljela ga je činjenica da se nalazi u vojsci koja je bila sve samo ne Jugoslavenska Narodna, pa se često zbog toga žalio majci. U osječkoj je kasarni bio okružen četnicima, rezervistima i pripadnicima JNA. Pomogao je u bijegu jednom mladiću iz Busovače, međutim sebi nije mogao pomoći. Rekao je majci tijekom njenog posjeta kasarni da se zbog odbijanja pucanja po Hrvatima boji za svoj život, a njegova strahovanja su se obistinila samo dan poslije, 03. rujna 1991. godine. Toga dana je, zajedno sa još trojicom kolega, mučki ubijen na spavanju. Prema iskazu svjedoka ubio ga je pukovnik Ivanović samo zato što je Mevludin odbijao pucati po Hrvatima. Obitelji pokojnog Mevludina je rečeno da im je sina ubio hrvatski snajperist, no obdukcijski nalaz je potvrdio ono što je obitelj već znala, da je Mevludin ubijen revolverskim hicem u zatiljak iz neposredne blizine. Mevludin je sahranjen, a o njegovom hrabrom činu se gotovo nikako ne govori. Zaslužio je zahvalnost i priznanje Republike Hrvatske. Zalužio je posthumno odlikovanje jer je poginuo zbog toga što nije htio pucati po hrvatskim civilima.
23. 03. 2010.
Kako prepoznati zaljubljenu ženu
Po koraku.
Zaljubljena žena ima lagani korak, jedva dotiče tlo pod nogama.
Lebdi. A opet, korak joj je siguran, odrješit.
Po očima.
Oči zaljubljene žene su poput dviju ribica što se ljeskaju svojim srebrnastim trbuščićima. Sjaje se te oči, vrckaju i ne možeš ih ni na tren uloviti.
Po pjesmi.
Zaljubljena žena pjeva. Ustvari, nikad nisi siguran da li to na njenom licu titra osmijeh ili u sebi pjevuši neku ljubavnu pjesmu. A tek kad naglas propjeva, znadeš što joj srce kazuje.
Po zračenju.
I onaj koji nikada nije čuo za auru osjetit će da zaljubljena žena zrači. Iz svake njene pore isijava energija, ljepota, ljubav.
Pitaš me otkud ja to sve znam?
Rekli su mi da ja upravo tako izgledam.
22. 03. 2010.
Specijalan trenutak
Moj prijatelj otvori jednu od ladica Koja je pripadala njegovoj ženi.Izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče:
'Ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno."
Odmotao paketić je i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku.
Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u, prije otprilike osam ili devet godina.
Nije to nikad upotarijebila. Čuvala je to za neku 'specijalnu priliku'.
Dobro ... ja mislim da je sada prigodna prilika za to '. Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati - na pogrebu.
Njegova žena je umrla.
Okrene se prema meni i reče:
'Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan'.
Još uvijek mislim na njegove riječi... One su promijenile moj život.
Više čitam, a čistim manje. Sjedim na terasi uživam u pejzažu, i ne smeta mi Korov u vrtu.
Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu.
Shvatio sam da je život u suštini jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj preživljavanja.
Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan.
Obučem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je želja.
Ja ne čuvam svoj najbolji Parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim.
Fraze ... 'jednog dana' i 'jednog od ovih dana'su nestale iz mog rječnika.
Ako nešto vrijedi vidjeti, slušati ili raditi, onda ja to želim vidjeti, slušati ili raditi SADA.
Ja nisam siguran u to što bi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra.
Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom, svojim najbližim prijateljima.
Ona bi možda nazvala svoje prijatelje i molila za oproštaj za neke nesporazume, i pomirila se s njima.
Vjerujem da bi ona isla JESTI u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.
Upravo ove neučinjene Male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani.
Smeta me sto sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam 'jednog dana' htio kontaktirati.
Smeta mi što ne pišem pisma, Koja sam mislio pisati 'jednog od ovih dana'.
Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj Braci i djeci, češće, koliko ih volim.
Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život sa smijehom ili radošću.
I svaki dan kazem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan ... Svaki dan, svaki sat, svaka minuta ... Specijalan je.
21. 03. 2010.
Stanko Parmac
Stanko Parmac je sedamdesetih godina izvrsio melioraciju. Otada su ljudi poceli naseljavati Podrucje oko Neretve. Mogli su proizvoditi u toku cijele godine ne bojeci se da ce voda odnijeti ljetinu. Luka Bebic je bio najveci protivnik melioracije zemljista. On je bio predsjednik opstine Metkovic.. pamte ga kao sekretara OK SK.Sečjacima je govorio kako ce se voda usmrditi i goveda da nece imati sta piti. Tako ih je poticao na bunu. Kao zastupnik HDZ-ea doprinio je rastakanju PIK «Neretva» na mjestu gdje su bili maticni rasadi danas pasu krave.
Stanko Parmac rodjen je u Opuzenu 1913.bio je ucitelj, a1941. otisao je u partizane. Krajem 1941, posto je izmirio Srbe i Hrvate,. u Lici je stvorio njihov zajednicki odred. U jesen 1942 postao je nacelnik III dalmatinske brigade NOV-a, a poslije pada Italije odgovoran je za odbranu Braca od Nijemaca i ustasa. U proljece 1944. postaje nacelnik a zatim komadant XIX divizije NOV_a u sjevernoj Dalmaciji.. Ucestvovao je u oslobadjanju Knina u kome su se utvrdili Nijemci, ustase i ctnici., akasnije ucestvuhe u oslobadjanju Rijeke 05.05.1945.
Nakon rata, 1946. godine Stanko. Parmac odlazi u Lenjingrad na usavršavanje vojnog znanja u vojno-pomorsku akademiju 1948. godine, kada je izbio konflikt sa Staljinom, vratio se u zemlju povukavii i ostale koji su tamo studirali. Tada postaje nacelnik vojno-pomorske skole u Divuljama. Tu dolazi u konflikt s višim casnikom, Brankom Mamulom, i odlazi u prisilnu penziju u činu admirala JRM –e. Penzionisani admiral dolazi 1959 godine. u rodni kraj, u Donju Neretvu, s ciljem da radi na melioraciji postojecih mocvara, da bi stvorio uslove za bolji zivot u cijelom kraju.
On nije imao agronomsko znanje, ali i pored toga on je zasluzan za preporod Donje Neretve.
Zahvaljujuci njemu :
31.12.1959. godine donijeta je odluka o osnivanju PIK Neretva
sklopljen je ugovor sa organizacijom FAO o projektovanju u melioraciji sistema delte Neretve( ugovor je postao operativan maja 1963)
od drzave je dobio 13 milijardi dinara, od kojih je 60% platio FAO za gradjevinske radove na izgradnji istema za odbranu od poplava duz Velike i Male Neretve u Opuzenu i Uscu. Prva brazda otvorena je u jesen 1971. godine.
Moglo se proizvoditi preko cijele godine( mandarine, breskve, japanske sljive itd). U to vrijeme zavrsena je Jadranska magistrala,, Bosanske transverzale, uspostavljena je sirokotracna zeljeznica preko Bosne do Slovenije, duz obale i na ostrvima poceli su se graditi hoteli i razvijao se turizam, sve ovo je stvorilo trziste poljoprivrednim proizvodima sa ovog podrucja.nastalo je blagostanje u ovom kraju.
Stanko Parmac rodjen je u Opuzenu 1913.bio je ucitelj, a1941. otisao je u partizane. Krajem 1941, posto je izmirio Srbe i Hrvate,. u Lici je stvorio njihov zajednicki odred. U jesen 1942 postao je nacelnik III dalmatinske brigade NOV-a, a poslije pada Italije odgovoran je za odbranu Braca od Nijemaca i ustasa. U proljece 1944. postaje nacelnik a zatim komadant XIX divizije NOV_a u sjevernoj Dalmaciji.. Ucestvovao je u oslobadjanju Knina u kome su se utvrdili Nijemci, ustase i ctnici., akasnije ucestvuhe u oslobadjanju Rijeke 05.05.1945.
Nakon rata, 1946. godine Stanko. Parmac odlazi u Lenjingrad na usavršavanje vojnog znanja u vojno-pomorsku akademiju 1948. godine, kada je izbio konflikt sa Staljinom, vratio se u zemlju povukavii i ostale koji su tamo studirali. Tada postaje nacelnik vojno-pomorske skole u Divuljama. Tu dolazi u konflikt s višim casnikom, Brankom Mamulom, i odlazi u prisilnu penziju u činu admirala JRM –e. Penzionisani admiral dolazi 1959 godine. u rodni kraj, u Donju Neretvu, s ciljem da radi na melioraciji postojecih mocvara, da bi stvorio uslove za bolji zivot u cijelom kraju.
On nije imao agronomsko znanje, ali i pored toga on je zasluzan za preporod Donje Neretve.
Zahvaljujuci njemu :
31.12.1959. godine donijeta je odluka o osnivanju PIK Neretva
sklopljen je ugovor sa organizacijom FAO o projektovanju u melioraciji sistema delte Neretve( ugovor je postao operativan maja 1963)
od drzave je dobio 13 milijardi dinara, od kojih je 60% platio FAO za gradjevinske radove na izgradnji istema za odbranu od poplava duz Velike i Male Neretve u Opuzenu i Uscu. Prva brazda otvorena je u jesen 1971. godine.
Moglo se proizvoditi preko cijele godine( mandarine, breskve, japanske sljive itd). U to vrijeme zavrsena je Jadranska magistrala,, Bosanske transverzale, uspostavljena je sirokotracna zeljeznica preko Bosne do Slovenije, duz obale i na ostrvima poceli su se graditi hoteli i razvijao se turizam, sve ovo je stvorilo trziste poljoprivrednim proizvodima sa ovog podrucja.nastalo je blagostanje u ovom kraju.
Esma Redzepova
STEVE TEODOJEVSKI bio je poznati HARMONIKAS, koji je svijetu otkrio poznatu r o m s k u p j e v a c i c u ESMU REDzEPOVU. Bili su u braku u kome nisu imali djece, ali su usvojili 47-oro. Svi je vole, a zasto , mozda zato sto je jednostavna, sto se nije bavila aferama, pravila gluposti, zivjela je i ostala da zivi sa narodom.
Kolege je smatraju, „najnacionalnijom romskom pjevacicom“.
Njene pjesme su komponovane u izvornom stilu, u njima ima nesto sto nema u drugim.
Na nastupu u Indiji gdje su nastupila 23 pjevaca pjevali su njene pjesme Djelem, djelem i Caje Sukarije. Taj podatak govori koliko je popularna i poznata ova pjevacica.
Ona i suprug insistirali su da ocuvaju romsko u pjesmama. Ruski Romi pjevaju na ruskom jeziku.
Da bi se komponovala romska pjesma mora se poznavati tradicija romskog naroda. Ovu vrstu muzike najbolje su radili STEVE i MEDO CUN, clan ansabla TEODOJEVSKI. Samu muziku moze stvarati i neko ko nije Rom ali dosta vremena mora provesti u njihovoj okolini.
Velikani romske muzike su :
Ruskinja Raya, koja je dosta ucinila za tu naciju,
Ljiljana Petrović
Vida Pavlović,
Muharem Serbezovski,
Oni su ostavili ono sto je vrijedno.
Ako neko pjeva 20 godina i jos uvijek je popularan on i vrijedi. Ni jedan koncert Esma ne zavrsi a da ne otpjeva Caje Sukarije. Ona kaze da svaki umjetnik treba da dugorocno radi i mijesa kulture. Da se ne povodi za niskim strastima i nigdje da ne zuri.
18. 03. 2010.
Šaptajući
Pogledavajući očajno na sat i već gotovo siguran da njegov zaposlenik sigurno neće stići na vrijeme završiti izvještaj koji bi trebali prezentirati na sastanku, šef se odluči nazvati ga doma...
- Bok! – odgovori šaptajući jedan dječji glasić.
- Bok. Jel’ ti tata doma?
- Da... – odgovara šaptajući.
- Mogu li s njime razgovarati?
- Ne – odgovori klinac vrlo tihim glasom.
Već pomalo ljut, šef pokuša razgovarati s nekom drugom odraslom osobom:
- A jel’ ti tamo mama?
- da...
- Može li ona razgovarati sa mnom?
- Ne. I ona je zauzeta.
- Jel’ još netko tamo?
-Da... - šapče.
- Tko?
- Jedan policajac
Pomalo začuđen šef nastavi govoreći:
- I što radi tamo taj policajac?
- Razgovara s tatom, a mama je s jednim vatrogascem.
Odgovori još uvijek šaptajući.
Osjetivši veliku zbunjenost s druge strane telefonske žice, šef ga upita sav preplašen:
- Odakle dolazi sva ta buka?
- Helikopter.
- Helikopter?
Eh, da. On je dio ekipe za potragu.
- Ma što se to tamo dešava?
A glasić će šaptajući i kroz smijeh:
"- Traže me...!" .
- Bok! – odgovori šaptajući jedan dječji glasić.
- Bok. Jel’ ti tata doma?
- Da... – odgovara šaptajući.
- Mogu li s njime razgovarati?
- Ne – odgovori klinac vrlo tihim glasom.
Već pomalo ljut, šef pokuša razgovarati s nekom drugom odraslom osobom:
- A jel’ ti tamo mama?
- da...
- Može li ona razgovarati sa mnom?
- Ne. I ona je zauzeta.
- Jel’ još netko tamo?
-Da... - šapče.
- Tko?
- Jedan policajac
Pomalo začuđen šef nastavi govoreći:
- I što radi tamo taj policajac?
- Razgovara s tatom, a mama je s jednim vatrogascem.
Odgovori još uvijek šaptajući.
Osjetivši veliku zbunjenost s druge strane telefonske žice, šef ga upita sav preplašen:
- Odakle dolazi sva ta buka?
- Helikopter.
- Helikopter?
Eh, da. On je dio ekipe za potragu.
- Ma što se to tamo dešava?
A glasić će šaptajući i kroz smijeh:
"- Traže me...!" .
17. 03. 2010.
Oproštajno pismo Fran Krste Frankopana supruzi
"Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božje milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli."
Oproštajno pismo Petra Zrinskog supruzi
"Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronušem u diki vekivečne sastanemo. Već ništa ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil."
16. 03. 2010.
Ljubav
Ako me ikada budes izgubio,
potrazi me u vrtlogu vremena,
jer sam se vjerojatno tamo izgubila - trazeci tebe!!!
Ako me ikada zaboravis,
ne zaboravi da zaboravljeni
nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!
Ako me volis, ne pricaj nikome.
Ako me zelis, ne daj me nikome.
Ako me ljubis, ljubi me njezno.
Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti je!!!!
Ako si daleko nista ne smeta,
vjecna ljubav ostaje i da si nakraj svijeta.
14. 03. 2010.
SDI Bosna Sarajevo
3 medalje za 3 predstavnika Atletskog kluba invalida „BOSNA SARAJEVO“
na dvoranskom međunarodnom takmičenju u Bratislavi (SLOVAČKA)
13.03.2010. - ISTROPOLITANA INDOOR '10
U jutarnjim satima atletičari Atletskog kluba invalida „BOSNA SARAJEVO“ – stigli su sa međunarodnog takmičenja iz Slovačke (Bratislava) – ISTROPOLI...TANA INDOOR '10, gdje su osvojili 3 medalje.
Tri predstavnika u bacanju kugle i to:
paraolimpijac Pandžić Dževad I mjesto (zlatna medalja)
Keškić Đenan II mjesto (srebrena medalja),
Bečirović Ramiza III mjesto (bronzana medalja)
u svojim kategorijama.
Ovo je prvi izlazak atletičara invalida u ovoj godini, koji je bio uspjesan i nastavljaju se pripreme za slijedeća međunarodna takmičenja.
Napominjemo da su naši atletičari pred odlazak na takmičenje u Bratislavi, trebali ići na međunarodno takmičenje u Njemačku (grad Halle Salle) gdje su im odbijeni zahtjevi za VIZU u NJEMAČKOJ AMBASADI i uskraćeni za osvajanje najsjajnijih odličja, kao sto se pokazalo na takmicenju u Bratislavi.
Ali ekspeditivnoscu Slovačke ambasade, naši atletičari su uspjeli otići na takmičenje u Bratislavu i kao do sada predstaviti Bosnu i Hercegovinu u najboljem svijetlu.
13. 03. 2010.
Sjećanje na Gorana
Bila je to velika ekipa rukometaša sarajevske Bosne, generacija koja je u svoje vitrine pospremila Kup nekadašnje Jugoslavije. Najčešće su igrali u sastavu:
- Nožica
- Mostarac
- Pilić
- Janjić
- Čengić
- Šarenkapa
- Rebić,
- Metikoš
- Vuković i
- Milošević.
Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća bili s u jedna od najboljih rukometnih momčadi Starog kontinenta, no niko od tih momaka, koji su kasnije izgradili izvanredne karijere u novinarstvu, advokaturi ili arhitekturi, nije ni slutio kako će se sudbina sa svima njima tri desetljeća kasnije surovo poigrati i da će možda najbolji od njih, Goran Čengić, okončati svoj život pod kamom Veselina Vlahovića Batka, zloglasnog četničkog ubice iz okupiranog sarajevskog naselja Grbavica.
Goran je završio studij na Likovnoj akademiji, no nakon što je upoznao svoju buduću suprugu, sve što je htio bilo je miran porodični život s Anjom i sinovima. No, stiglo je ljeto 1992. godine i četnici protjeruju Bošnjake i Hrvate iz njihovih stanova na Grbavici, oni sretniji prelaze na drugu stranu Miljacke, ostali svoj život ostavljaju po zavučenim ćoškovima naselja. U kasno popodne Batko sa svojom braćom po zločinu upada u stan doktora Husnije Čerimagića, Goranovog komšije.
Nakon što je čuo vriske, Goran silazi i spasava doktora od sigurne smrt, no Batko se nedugo potom vraća i odvodi ih obojicu u nepoznato. Goranovo tijelo ekshumirano je tek nekoliko godina po reintegraciji Grbavice. Supruga i djeca, srećom, to nisu vidjeli, nekoliko dana ranije,nakon što im je granatiran stan, otišli su sa Grbavice. U slobodni dio Sarajeva spremao se i Goran.
Razmjena je već bila dogovorena za tri dana.
«Amor Mašović mi nije dao da pogledam njegovo tijelo u mrtvačnici u Visokom», priča nam Goranova majka Nataša Zimonjić – Čengić.
«Kazao mi je da to neću podnijeti, ali sam ipak
pogledala i prepoznala Goranov džemper. Sjećam se da ga je, igrom sudbine, kupio upravo u Visokom.»
Goranova majka je porijeklom iz partizanske porodice, sa svojim suprugom Feridom Čengićem Fićom, prvim sarajevskim gradonačelnikom nakon II svjetskog rata, upoznala se dok su oboje bili u partizanima. Imali su trojicu sinova, Goran i Igor su mrtvi, sa majkom je ostao samo bolesni Rodoljub, Roćko kako ga svi zovu, kome je Rodoljub Čolaković bio kum.
«Godinama sam tražila bilo kakvu informaciju o svom sinu koji je ubijen samo zato što je pokušavao spasiti svoje prijatelje i komšije», priča nam Nataša.
«Ljudi koji su izlazili sa Grbavice nisu znali ništa o njemu, a oni koji su znali, nisu mi htjeli kazati istinu, valjda da bi me poštedili. Tek sam mnogo kasnije saznala da je ubijen i ostavljen u nekom potoku izvan Grbavice.
»Pokušavala je doći i do informaciju o zlogalsnom Batku, pokušavajući ga izvesti pred sud, no bezuspješno.
«Čak sam došla i do Mila Đukanovića, on je tada bio premijer Crne Gore i obećao mi je da će ga uhapsiti. Kažu da se Batku na dušu stavlja oko 300 ljudi. No, nikada ništa od toga nije stiglo pred sud.»
Svoje staračke dane Nataša provodi u malom stanu u naselju Mojmilo, sa sinom Rodoljubom listajući stare porodične albume i sjećajući se sretnijih vremena.Muž Ferid davno je napustio ovaj svijet, slomljen nakon višegodišnje torture na Golom otoku i zatvorskih dana prije II svjetskog rata u Sremskoj Mitrovici.
Goranova djeca, sinovi Vanja i Srđan žive s majkom Gordanom u stanu iz kojeg im je otac odveden u smrt, nadajući se kako će jednoga dana neko u Sarajevu njihovom ocu podići spomen bistu ili jednu od ulica nazvati njegovim imenom.
Njegova je porodica to zaslužila, Goranov ujak Miodrag Kovačević spasio je od četničke kame na desetine Bošnjaka u Gacku, o čemu je nedavno posvjedočio i Mostarac Midhat Ćimić. Srđan Aleksić, hrabri mladić iz Trebinja, koji je ubijen spašavajući svoje prijatelje Bošnjake, Goranov je daljnji rođak. Ako se dublje zaroni u njihovo porodično stablo, doći se i do tetke Ksenije, partizanke ubijene u 21. godini na Majevici, čija je baka bila prva rođaka italijanske princeze Katarine.
No, posebno mjesto u njihovoj porodici zaslužuje bratić Stevan Zimonjić, beogradski ilegalac koji je obješen tri dana pre oslobođenje srbijanske prijestolnice. Po njemu je lik iz popularne serije Otpisani, kojeg je otjelovio Voja Brajović, dobio ime Tihi.
Nedim Hasić
11. 03. 2010.
Budi svoj
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
a, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.
Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!
August Šenoa
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
a, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.
Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!
August Šenoa
Pretplati se na:
Postovi (Atom)