Koja je cijena mrtve duše?

  Koliko ih je u našoj zemlji, na kontinentu, cijelom svijetu u prodaji, koliko ih je već prodano u posebnoj ponudi po sniženoj cijeni, uzmi tri plati dvije?


Tko ih je kupio i tko ih je prodao?

"U predvorju gostionice jednog grada koji je bio glavni grad guvernerata, ušla su prilično mala kola na oprugama, poput onih na kojima putuju neženje, umirovljeni general-pukovnici, kapetani,veleposjednici zemlje koji posjeduju stotinjak duša seljaka: jednom riječju, svi oni koje nazivamo gospodom srednjeg ranga. U kočiji je sjedio gospodin koji i nije bio baš zgodan čovjek ...".


Tako počinju "Mrtve Duše", roman Nikolaja Vasiljeviča Gogolja.


Ruski pustolov kupuje mrtve sluge i kmetove,"mrtve duše" na koje vlasnici moraju plaćati porez sve do sljedećeg popisa stanovništva kojim se potvrđuje smrt.


Unosan posao za vlasnike, ali i za varalicu Čičikova.


Čičikov želi napraviti popis mrtvih duša i dobiti značajan iznos novca od vlasti koje financiraju one što svoju radnu snagu presele u nenaseljena područja južne Rusije.


Kada dobije novac, Čičikov namjerava iščeznuti.

Glad, siromaštvo i epidemije koje u grob tjeraju veliki broj seljaka su za njega dobre vijesti.


Više mrtvih duša za kupiti i preprodati biznis je biznis.

Hrvatske, europske, američke i ostale mrtve duše umiru prije vremena samo kako bi bile kupljene.



Čujete li tišinu politike?


Čujete li tišinu sindikata?


Profesora i rektora sveučilišta?


Umjetnika


Sportskih šampiona?


Čujete li tišinu predstavnika građanske klase?


Čujete li tišinu šefova velikih poduzeća?


Institucija?


Gdje su svi?


Mrtvi, ali smrt još nije potvrđena i službeno registrirana.


Sve je na prodaju, i sve je već kupljeno.


Odgovornost ovih zombija demokracije za to je ogromna.


Uživaju u prednostima svojih uloga ne ispunjavajući svoje dužnosti.

Mrtve duše ne poznaju pokajanje, prodale su svoju savjest u zamjenu za društvene promocije, gledanost, sigurnost i moć.


Banke su postale sinonim za teroriste, a poduzetnici za lopove.



Urednik novina opscena skandalozna riječ ekvivalentna crvu.


Tko još uvijek nije mrtav iznutra nije na prodaju,onaj koji nije korumpiran ne može postati dio sustava koji je postao veliki klub sa sjedištima u prvoj, drugoj i trećoj klasi.


Najvažnije je postalo biti članom kluba, krcati se iz koristoljublja ili straha, pa koštalo koliko koštalo, čak i ako je cijena dostojanstvo.
 Tko je izvan sustava može vidjeti ovu vojsku mrtvih duša poput Edena, ili kao nepodnošljivi pakao.

Što više svijet propada, to je više mrtvih duša na tržištu i njihova cijena pada.
Zakon ponude i potražnje, što je više sluga, to manje koštaju.

Novac je najjači otrov kojeg je čovjek ikad napravio, zarazniji od kuge, korozivniji od solne kiseline i razorniji od sifilisa.


Jeste li ikad primijetili da i kad u društvu novac postaje nedostupan, realno bogatstvo i dalje ostaje svuda oko nas?



Čak i u vrijeme financijskih kataklizmi, proizvoda i usluga još uvijek ima u izobilju.



Kako se uopće moglo dogoditi da ljudski izum, novac,preuzme kontrolu i nad našim mislima i nad razvojem naših društava?



Kako je moguće da smo pred aktualnom financijskom krizom i sličnim prijetnjama za ljudsku civilizaciju potpuno nemoćni?




Odgovor je jednostavan:

Tko god da je na vlasti u nekom društvu, taj stvara svoj novac.



Ako želite saznati tko je na vlasti, saznajte tko stvara novac.



Počelo je sa popovima, nakon njih su došli kraljevi, a onda su se pojavile centralne banke.



Moramo shvatiti da novac nije potreba već samo alat.
Na primjer, benzinom pokrećemo auto, međutim ako pronađemo drugačiji način za pokretanje automobila što može biti struja, benzin više nećemo trebati.



Ono što danas trebamo je alternativa postojećem novčanom sustavu koja će pridonositi, a ne potkopavati tu veliku transformaciju društva za kojom toliko žudimo.

Kako je sav iznos novca u opticaju dug-glavnica prema središnjim i poslovnim bankama,privatnim institucijama,u cirkulaciji nikada nema odgovarajuće količine novca jer banke ne izdaju novac za plaćanje kamata.



Zbog toga iza novog novca uvijek dolazi još noviji novac, nove mrtve duše i sve veća tišina.


Državama upravlja politika, politikom upravlja novac, novcem upravljaju banke, a bankama upravljaju bogovi.


Novac je potpuno suprotan od politike.


Politika osmozom postaje novac, općine dionička društva, a političe stranke poslovni komiteti.


Politika ne može postojati bez novca,politika se ne može ni voditi bez novca.


Politika ima svoje troškove,a društvena zajednica svoje potrebe.

U zatvorenom krugu u kojem su privatne banke te kojima je politika prepustila osnovno pravo svake društvene zajednice,ono na monetarnu suverenost odnosno na izdavanje vlastitog novca, svaka je politika mrtva duša iza čijih se praznih obećanja, ako nisu u suprotnosti s voljom bogova, skrivaju nova zaduženja za ljudsku zajednicu.


Da, politika je kurva, a bogovi su pederi.

"Tko će financirati bankrotirane države, banke i poduzeća" upita Mujo Hasu.



Haso odvrati:


"Znaš li bolan Mujo zašto centralni bankari obožavaju film Planeta Majmuna"?

"Pojma nemam Haso,reci",odgovori mu Mujo.

"Pa zato bolan Mujo što su na planeti majmuna ljudi robovi majmunima majmuni ih sile da rade za njih,ubijaju ih, muče i koriste za zabavu".

 Ni banke ni država ne proizvode ništa,one su se ovakvom prirodom svog postojanja pretvorile u parazite, nametnike koji su nam isisali zadnju kap krvi.



Ljudi svijeta izolirani izvan zatvorenog kruga mrtvih duša shvatili su da se vladama za njih živo fućka.


Vlade ne brinu o nama i našoj djeci, ne brinu o našim pravima, blagostanju i sigurnosti, njima se jednostavno neda zajebavati oko nas.


Vlade interesira samo vlastita moć.


To im je jedina briga ,veća i što rasprostranjenija moć.


Jedino pravo koje nam je preostalo je:vo naprijed u zatvoreni krug mrtvih duša!

U diktaturi u kojoj živimo,država je naizgled suverena i svi kroz služenje državi služe banci.


U slobodnoj zemlji međutim, Mi Ljudi imamo prvu i posljednju riječ, Mi Ljudi smo suvereni vladari,a država postoji samo uz odobrenje Nas Ljudi.


Ako vam život slabo ide od ruke to je zbog toga što vjerujete u stvari koje nisu istinite i radite stvari koje ne funkcioniraju.


Čim prije to shvatite, postat ćete slobodni da izabirete druge opcije.


Što vas u tome spriječava?